Zuta Malina Seme (Rubus idaeus)

Zuta Malina Seme (Rubus idaeus)

Cena je za pakovanje od 50 (0,070 g) or 200 (0,251 g) Semena.

Ova Zuta malina je gurmanski specijalitet i nije teze gajiti zutu malinu nego ostale sorte.

Zuta malina ima jedinstven izgled, izvanredan ukus i bioloski vrlo vredne plodove. Ova sorta je stalnoradjajuca jer daruje plodove od juna do decembra.

Glavna razlika izmedju zute (zlatne) i srodne joj crvene maline je manji udio antocijanina koji uticu na boju plodova. Ukus zute maline vrlo je slican ukusu crvene maline, iako zute maline imaju za nijansu blazi ukus. Takodjer, sve ostale karakteristike su gotovo identicne. Zuta malina sve je popularnija u komercijalnom uzgoju zbog nesvakidasnje boje plodova.

Malina predstavlja veoma znacajno i cenjeno voce, pre svega zbog prijatnog, aromatičnog i osvezavajuceg ukusa. Desertno je voce, a plod se moze koristiti u svezem ili smrznutom stanju, kao i za razlicite oblike prerade - sok, sirup, vino, prirodni liker , kompot, slatko, dzem, marmelada i kandirano voce.

 Osim sto su ukusne, maline su i izuzetno zdrave.

Počinje da zri početkom treće dekade juna. Plod je krupan (4,5 grama) i ujednačen je tokom cele berbe. Plodovi su čvrsti, zarubljeno-kupasti, jarko crvene boje i privlačnog izgleda. Dobro podnosi manipulaciju, transport i smrzavanje.

Biljka je bujna, traži propusna tla, bogata organskom tvari i slabo kisele reakcije. U slučaju da je tlo glinasto, potrebno ga je promiješati s tresetom i grubim pijeskom. Ne preporuča se sadnja malina na položajima gdje je već bio malinjak.

KLIMA:

Može se saditi od umjerenih do kontinentalnih područja, do 800 m nadmorske visine.

NAČIN UZGOJA:

Biljke se sade na razmak od 60 cm unutar reda, dok međuredni razmak treba biti oko 2,50 m, a često se uzgaja i kao živica. Ukoliko se želi uzgajati u posudama, preporučaju se one od 10 L, uz korištenje lakog treseta.

SAVJETI ZA SADNJU:

Pripremiti 30 cm visoke gredice unošenjem u tlo treseta ili zrelog stajnjaka. Izvaditi biljku iz posude i posaditi u razini tla, te površinu oko biljke pokriti sa cca. 2 cm visine humusnog tla. Biljka može dati plodove već nakon 3 mjeseca, a preporuča se obilno natapanje.

ARMATURA:

Izboji su dugi, te ih je potrebno vezivati uz žicu na visini od 50, 100 i 150 cm od tla.

REZIDBA:

Sve nove izdanke, koji potjeraju do petog mjeseca, režemo u ravnini s tlom, nakon čega se odabiru 4 do 5 najzdravija izboja, koje ostavljamo vežući ih uz žicu, a pinciramo ih kasnije na 2 m visine. U jesen nakon berbe orezujemo u potpunosti sve izboje na kojima je bilo roda, a nove selekcionirane izboje koji su nam potrebni za urod u slijedećoj sezoni ostavljamo da rastu.

GNOJIDBA:

Pri sadnji je potrebno dodati zreli stajski gnoj ili kompost, te mineralno gnojivo s više fosfora, a za razvoj i rast biljke dušično gnojivo, te kalijevo gnojivo pred samu berbu. Svake druge godine preporuča se u jesen međuredno dodati stajnjak.

Postoji legenda koja kaže da je latinsko ime maline (Rubus idaeus) izvedeno od planine Ida u Turskoj gde su je otkrili grčki bogovi i tako joj dali ime. U to vreme malina je korišćena u medicinske svrhe mnogo više nego kao hrana, a bobice nisu bile kultivisane već brane u divljini. Skupljali su ih i stanovnici Troje, kao i ljudi iz naselja u podnožju planine Ida u vreme Isusa Hrista. Zapisi o pripitomljavanju su pronađeni u 4 veku u spisima Paladiusa, Rimskog poljoprivrednika, a semenke su pronađene i u rimskim utvrđenjima u Britaniji. Tako su najverovatnije Rimljani raširili kultivaciju maline širom Evrope.